Odlazak kod psihologa za stanovnike većine zemlja odavno je postao svakodnevnica, ali kod nas posjeta psihoterapeutu još je tabu tema.Iz straha da će biti izloženi predrasudama i etiketiranju, građani često zanemaruju važnost očuvanja mentalnog zdravlja, pa stručnu pomoć traže tek onda kada duboko zagaze u problem, a nekada čak ni tada. Povećan broj suicida, napada bijesa, napada panike, mentalno oboljelih, a još uvijek stojimo u mjestu. Nije tu u pitanju samo budžet niti cijena terapija,problem je, sramota. Baš kao kardiolozi, dermatolozi, stomatolozi i sl., psiholozi su također uložili mnogo rada i truda kako bi ponosno nosili svoju titulu, a zašto onda odlazimo svima osim njima? Je li ponos, je li sram, je li nešto drugo?
Ako niste znali, jedna od pet osoba ima određenih psiholoških problema koji zahtjevaju pomoć stručnjaka.Nažalost, svjesni smo situacije da su kod nas brojke onih koji redovno posjećuju psihologe, znatno niske. Jednostavno, posjeta psihologu, psihijatru ili terapeutu nije normalizovana onoliko koliko bi trebala biti. Stvaraju se predrasude da će ostali misliti pogrešno. Da će reći da smo bolesni, da će reći da smo ‘nenormalni’. Ali, kada se čuje vijest o novom ubojstvu, samoubojstvu, sukobu-tada je sasvim uredu da se osoba smatra mentalno bolesnom. Jeste, mentalna bolest, ali da li je postojala šansa da do tog sukoba, te scene ne dolazi? Jeste, šansa uvijek postoji. Isto tako, nadam se da postoji šansa da se posjeta psiholozima znatno normalizira jer broj samoubojstava se svakim danom znatno povećava. Razlog tome ne može biti ništa, koji god problem da je u pitanju, nego um. Um. Dakle, ono što nam se dešava u glavi, ono što nas muči, što nas potiskuje razlog je brojnim sukobima i suicidima. Kada je riječ o vraćanju svijesti o mentalnom zdravlju, tada je potrebno uključiti svaku starosnu dob.
Bilo da je dijete ili starac, svako od njih ima svoj problem koji je naprosto nijansu manji kada ga nekom ispričamo. Psiholozi, psihijatri i terapeuti nisu mađioničari koji će naše probleme ukloniti, to su stručne osobe koje će nam pomoći da se izborimo sa svojim mislima, pa čak ako je tu neophodno uključiti terapije i lijekove. Sve to radite isključivo zbog sebe i ako vi ne želite da vam bude bolje, zašto bi iko drugi želio? Ne odustajte od odlaska specijalistima i onima koji su o tome učili godinama i stručnjaci su u svome zvanju. To nisam ja. Ja sam samo jedna od onih koji pišu o temi koja se stavlja pod tepih, a zapravo je u našoj bližoj okolini puno ljudi koji se bore s tim i misle da su jedini na svijetu. Niste jedini. Borimo se skupa. Posjeta psihologu nije sramota!
Razlog doticanja ove teme jeste prisutnost depresije, aneksioznosti i ostalih vidova mentalnih bolesti, koje zapravo jesu bolesti, ali se ne liječe. Završavaju ubojstvima, potpunim gubljenjem identiteta, sukobima, svađama, upotrebama oružja i slično. Ponavljamo, posjeta psihologu nije sramota.
